Enes Kišević – VALCER KIŠE

Žureć pred kišom, pod krošnje lipe

u hitnji smo na časak stali.

Nad nama su se kroz cvjetno lišće
oblaci bijeli okretali.

Zadihani, osmjehnusmo se.
Lipa je mrijela.

Srce se čulo u svakom kutu
naših tijela.

Možda sam mogao u tom trenutku
ljubavi nešto zauvijek reći,

al' valcer poče...

I ljetna kiša
dodirnu u grlu
drhtave riječi.