Dobriša Cesarić – NA NOVU PLOVIDBU

Vedri se nebo. Sunce se rađa.
Plovi iz luke jedna lađa;
Jedna što dugo stajaše u doku,
sva izbijena, s ranama na boku.
More, ko mati, vuče je na krilo.
Ljulja je, šapće: Ništa nije bilo.





Коментари


  1. Ništa nije bilo. Proći će i to...
    Ali moraš maziti i ljuljati... Ništa bez toga... :)

    ОдговориИзбриши
    Одговори

    1. Znaš, kada si, ima tome već dosta dana, rekao "još samo desetak pesama do kraja ", ja ti, luda, poverovala... Baš mi je bilo žao. Onda sam shvatila da slova sva poznaješ, ali da ti brojanje teže ide, na moju veliku sreću :)

      Međutim, sad mi se dešava da čitam neke pesme, pa se pitam znaš li za njih, hoćeš li ih zapisati...
      Ali ova koju sam danas pročitala me je toliko isekla da sam jedno vreme samo sedela nesvesna apsolutno svega, pa i suza koje su tekle...
      Pesnik je ovaj što si ga skoro s Miljkovićem poredio (Lalić) , a pesma se zove Mesta koja volimo.

      Evo te ja sad molim da, ako nisi znao ili planirao nju, ipak je objaviš na blogu i zapišeš onda u onaj svoj tefter, meni za ljubav. ❤️

      Šta da ti kažem, za pesnika do pre neki dan nisam ni znala, a danas sam naručila njegovu zbirku odabranih pesama!

      Mada,... ma razumeću i ako ti se zbog nečega ne uklapa....

      Избриши
    2. Kao što sam jednom već rekao, otrglo se kontroli, pa umjesto da bude oko 200, ono je već prešlo 400. pjesama. Ali 450. će da bude konačna brojka, barem za jedno vrijeme, dok se ne isfiltrira i prenese u tefter.

      Što se tiče Lalića, naravno da ne može da bude zastupljen samo sa jednom, u planu su još najmanje tri, a pomenuti njegovu poeziju bez Mesta koje volimo je nemoguće. Dakle, ide i ona sigurno, uz Nostalgiju, Prostore nade, Šapat Jovana Damaskina (đe je očigledan uticaj Laze Kostića)... i možda još jednu, dvije...

      Избриши

Постави коментар