Dobriša Cesarić - KRIK

Čitavog dana bol mi buja,
Zamjetljiv tek u glasu tihom,
Al dođe noć, i razlije se -
I najedanput kriknem stihom.

Zavrisnuvši svoj vrisak u svijet
Da naokolo traži jeku,
Razdjelio sam srce svoje
Med braću neznanu, daleku.

I krik moj luta, luta, luta
A kada srodno srce prene,
Dal' ono shvati da je pušten
Iz noći mučne, probdivene?





Коментари


  1. Oni najlepši su rođeni u probdivenim noćima!
    A srodni srce uvek shvati, naravno da shvati, jer inače ne bi bilo srodno... 💞...

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Zato neke stvari ne treba puštati da prenoće :)

      Избриши

    2. Ako je u domenu razuma, onda stoji ono "Jutro je pametnije od večeri", ali što se srca tiče, nikako, niti slučajno... ❤️

      Избриши
    3. A kažu da je srce uvijek u pravu. Kad je čisto, nepomućeno, prozračno. Onda sve vidi, sve zna, prave vrijednosti prepoznaje. U njemu se nalaze.

      Избриши

Постави коментар