Antun Branko Šimić - TUŽALJKA

Iz moga svijeta, gdje si bila čudo,

ti zauvijek odlaziš. 
O što će od moga čuda ostati 
u svijetu drugih ljudi?

O zašto, moje čudo, rastat ćeš se sa mnom
i biti nekom samo žena?

Što možeš biti ti na zemlji, zvijezdo moga neba?