Izgubili smo još i ovo veče.
Niko nas ne vide s rukama sjedinjenim
dok je plava noć padala na svet.
dok je plava noć padala na svet.
S moga prozora videh
praznik zalaska u brdima.
praznik zalaska u brdima.
Ponekad, kao novčić,
palio mi se delić sunca u rukama.
palio mi se delić sunca u rukama.
Sećao sam te se duše stegnute
tugom koju dobro poznaješ.
tugom koju dobro poznaješ.
I onda, gde se nalaziš ?
Međ’ kakvim svetom ?
Međ’ kakvim rečima ?
Zašto mi sva ljubav odjednom dođe
kad se osetim tužan i setim se da si daleko ?
Međ’ kakvim svetom ?
Međ’ kakvim rečima ?
Zašto mi sva ljubav odjednom dođe
kad se osetim tužan i setim se da si daleko ?
Pala je knjiga koja se uvek s večeri čita
i kao pas ranjeni srozao mi se ogrtač pod noge.
i kao pas ranjeni srozao mi se ogrtač pod noge.
Uvek, uvek se udaljavaš s večeri
tamo gde sumrak žuri brišući statue.
tamo gde sumrak žuri brišući statue.
"Zašto mi sva ljubav odjednom dođe
ОдговориИзбришиkad se osetim tužan..."
Da, zašto?
Zato da tugu izbriše :) Ili je tuga asocijacija na ljubav izgubljenu :)
Избриши