Voljeti se otmjeno
Polako i bez žurbe
Voljeti se tako da se pomaknu oblaci sivi
Voljeti se da nas naša ljubav nadživi
Da joj premale budu dužine i širine
Da svijetom putuje
Kroz mirise cvijeća se vraća
Voljeti se tako
Da od nas uvijek naša ljubav bude jača
Da svoje gradove ima
Svoja mjesta
I svoje adrese
Da nas uspavljuje i budi
Da nas odnese gdje god želi
Da joj smetaju riječi i pogledi krivi
Voljeti se raskošno
Voljeti se da nas naša ljubav nadživi
U ovom životu draga
U ovom ispisanom krugu
Da se osjetimo važni i isplativi
Voljeti se tako
Voljeti se da nas naša ljubav nadživi
Voljeti se tako da se pomaknu oblaci sivi
Voljeti se da nas naša ljubav nadživi
Da joj premale budu dužine i širine
Da svijetom putuje
Kroz mirise cvijeća se vraća
Voljeti se tako
Da od nas uvijek naša ljubav bude jača
Da svoje gradove ima
Svoja mjesta
I svoje adrese
Da nas uspavljuje i budi
Da nas odnese gdje god želi
Da joj smetaju riječi i pogledi krivi
Voljeti se raskošno
Voljeti se da nas naša ljubav nadživi
U ovom životu draga
U ovom ispisanom krugu
Da se osjetimo važni i isplativi
Voljeti se tako
Voljeti se da nas naša ljubav nadživi
ОдговориИзбришиStvarno mi čitanje o takvoj ljubavi izaziva i radost i smirenje, istovremeno. Ništa drugo to ne može, samo ljubav... Zavisnost od ljubavi ne postoji, ali od ovakvih stihova ... bojim se da da. Pitanje da li je treba tretirati kao i ostale zavisnosti ili se prepustiti... Možda ne treba misliti toliko... :)
Neka srce odluči, misao ga slijedi... Njegovom putanjom idi, ne može na loš put odvesti :)
Избриши
ИзбришиMa, srce je odlučilo, no misao ga nije baš sledila. Prepala se, na momenat, tolike širine, toga prostranstva beskrajnog poput nebeskog svoda, u koji treba zakoračiti i zaboraviti na zemaljske putokaze.
Bio je to samo trenutni "pad napona". 💟 Nema pomoći mojoj pameti, ne u ovom životu.... 💕
Upravo tome se treba prepustiti - "toj širini, prostranstvu beskrajnom poput nebeskog svoda", jer to je mjesto kojem duh teži, mjesto gdje caruju ljepota, mir, ljubav, svjetlost :)
ИзбришиE, onda znam gde ću te sresti ... :)
Избриши“Srešćemo se!
ИзбришиU visini,
U plavoj nigdini,
Gde množina
Postaje jednina.
Kraj je kraja
Početak beskraja,
Nismo gosti
Samo u večnosti.
Srešćemo se
Kad se sve izbriše
I kad senke
Ne budemo više!”
ИзбришиKad kraju dođe kraj, onda počinje beskraj.... 🌈 Ovo nisam nikad pre čula, divno...
I?
Treba li da pogađam?
Autora? Petar Pajić. Ostalo si pogodila :)
Избриши