O
čemu pričamo dok lutamo
u
predvečerje gradom?
Ustvari:
mi samo ćutimo... ćutimo
i
gledamo se kradom.
Ustvari:
mi se u sebi pitamo
nešto
što nikom nije jasno.
I
sanjamo. I skitamo... skitamo
i
katkad šmrknemo glasno.
A
kad se nebo skoro već smrači
i
od svetiljki grad požuti,
odjednom
znamo sve što znači
to
što se ovako ćuti.
Ustvari:
mi to u sebi slutimo
reči
narasle u bezmerje,
pa
nam je dosta i da ćutimo
i
lutamo kroz predvečerje.
ОдговориИзбришиBez komentara, nepotrebno je...
"...odjednom znamo sve što znači
ОдговориИзбришиto što se ovako ćuti".