Miroslav-Mika Antić - JASTUK ZA DVOJE

Ovo je pesma za tvoja usta
od višanja i pogled crni.
Zavoli me kad jesen duva
u pijane mehove.

Ja umem u svakoj kapiji
da napravim juni,
i nemam obične sreće
i nemam obične grehove.

Podeliću sa tobom sve bolesti i zdravlja.
Zavoli moju priliku
što se tetura niz dan.
Sutra nas mogu sresti
ponori ili uzglavlja.
Svejedno - lepo je nemati plan.

Lepo je ne biti činovnik ni doktor.
Uputite telegram mome ocu:
"Postoji tužna divota -
Vaš sin ne ume ljude
da spasava od smrti,
on, znate, spasava od - života..."

Zavoli trag mog osmeha
na rubu čaše, na cigareti,
i blatnjav hod duž ulica
koje sigurno nekuda vode.
Bićemo suviše voljeni
ili suviše prokleti…

Budi uz mene kad odem.




Коментари


  1. Ne možeš da biraš kome će srce da te vuče. Lično, drago mi je da me nije bacilo na boema njegovog kova.
    Tu bi onda bilo mnogo srče od slomljenih srca. :)

    ОдговориИзбриши

Постави коментар