Jedan se pogled iskrao kradom
iz plavog sna sa dna tišine,
zasjao iskrom, bljesnuo nadom
i zaživeo usred tmine.
I poput duge u kišnom danu
na tren tama poče da plamti
kad lagan dodir na mome dlanu
ostavi nešto što se pamti.
Prebrzo sve su prekrile sene,
i sjaj u oku, i to lice...
Ostaše reči nedorečene
za neke druge pozornice.
I ništa više. Sve što je bilo
začas se pokri velom ćutnje.
Sve sakri plavi san svojim krilom
i nesta svega osim slutnje.
zasjao iskrom, bljesnuo nadom
i zaživeo usred tmine.
I poput duge u kišnom danu
na tren tama poče da plamti
kad lagan dodir na mome dlanu
ostavi nešto što se pamti.
Prebrzo sve su prekrile sene,
i sjaj u oku, i to lice...
Ostaše reči nedorečene
za neke druge pozornice.
I ništa više. Sve što je bilo
začas se pokri velom ćutnje.
Sve sakri plavi san svojim krilom
i nesta svega osim slutnje.
ОдговориИзбришиLepa je pesma. Mislim da mi je ova najlepša njena, za sad.
A što se tiče ovakvih susreta, ima njih u životu puno... Dobro je što su takvi. Nije svemu suđeno da poraste.
Kad smo kod onih narodnih izreka, ima ona koja kaže "ko zna zašto je to dobro".
Избриши
ИзбришиMoja omiljena, još iz srednjoškolskih dana. Kad je do sad nisam napustila, neću nikad.... :)
A tako je, vrijeme pokaže, životno istinita.
Избриши