Dobriša Cesarić - U SUTON

U suton, kada prve zvijezde
I prve gradske lampe sinu,
Kad ljubavnik o dragoj sanja,
A pijanica o svom vinu -

Ja tiho hodam pored kuća
U kojima se svjetla pale;
Sva zla, i nevolje, i sumnje
Najednom budu posve male.

I smiješim se u meki suton,
Od zapaljenih zvijezda svečan,
I osjetim dubinu svega,
I da je život vječan - vječan.




Коментари


  1. U kojim sve situacijama osećaš dubinu svega i da je život večan?

    ОдговориИзбриши
    Одговори
    1. Kad čitam Cesarića :) :) :)

      I kad uđem duboko u sebe :)

      Избриши

    2. A kad pada sitan sneg, a ti koračaš ulicama u predvečerje, ljudi nigde, samo ti i ulične svetiljke... a on pada kao da ima sve vreme ovog sveta, a ti koračaš kao da ti vreme nije bitno...., ❄️❤️

      Избриши
    3. Ne mora to da bude snijeg, može i jesenje veče koje se sprema za kišu, samo što nije, vazduh vlažan, ima poseban miris, vjetar praktično više miluje nego što smeta, nebo potpuno sivo, a nigdje žive duše... Praznina...

      Избриши

    4. Ma znala sam da i ti imaš omiljene pozadine, nešto što te samim postojanjem baca u večnost. 💟

      Избриши
    5. Sve su to neke asocijacije... Kao i mnogo čemu drugom :)

      Избриши

Постави коментар