U suton, kada prve zvijezde
I prve gradske lampe sinu,
Kad ljubavnik o dragoj sanja,
A pijanica o svom vinu -
Ja tiho hodam pored kuća
U kojima se svjetla pale;
Sva zla, i nevolje, i sumnje
Najednom budu posve male.
I smiješim se u meki suton,
Od zapaljenih zvijezda svečan,
I osjetim dubinu svega,
I da je život vječan - vječan.
Kad ljubavnik o dragoj sanja,
A pijanica o svom vinu -
Ja tiho hodam pored kuća
U kojima se svjetla pale;
Sva zla, i nevolje, i sumnje
Najednom budu posve male.
I smiješim se u meki suton,
Od zapaljenih zvijezda svečan,
I osjetim dubinu svega,
I da je život vječan - vječan.
ОдговориИзбришиU kojim sve situacijama osećaš dubinu svega i da je život večan?
Kad čitam Cesarića :) :) :)
ИзбришиI kad uđem duboko u sebe :)
ИзбришиA kad pada sitan sneg, a ti koračaš ulicama u predvečerje, ljudi nigde, samo ti i ulične svetiljke... a on pada kao da ima sve vreme ovog sveta, a ti koračaš kao da ti vreme nije bitno...., ❄️❤️
Ne mora to da bude snijeg, može i jesenje veče koje se sprema za kišu, samo što nije, vazduh vlažan, ima poseban miris, vjetar praktično više miluje nego što smeta, nebo potpuno sivo, a nigdje žive duše... Praznina...
Избриши
ИзбришиMa znala sam da i ti imaš omiljene pozadine, nešto što te samim postojanjem baca u večnost. 💟
Sve su to neke asocijacije... Kao i mnogo čemu drugom :)
Избриши