Znam, mora biti da je tako:
nikad se nismo sreli nas dvoje,
mada se tražimo podjednako
zbog sreće njene
i sreće moje.
Po obrazima vetar me mlati.
Čupa drveću žutu kosu.
U koji deo grada da svratim?
Dan je niz mutne ulice prosut.
Vucaram okolo dva prazna oka,
gledam u lica prolaznika.
Koga da pitam,
smešan i mokar,
zašto je nisam sreo nikad?
Il' je već bilo?
Trebalo korak?
Možda je sasvim do mene došla,
al' ja: za ugao skrenuo,
gorak,
a ona: ne znajući prošla.
Možda smo celu jesen obišli
u žudnji ludoj, podjednakoj,
a za korak se mimoišli?
Da. Mora biti da je tako.
nikad se nismo sreli nas dvoje,
mada se tražimo podjednako
zbog sreće njene
i sreće moje.
Po obrazima vetar me mlati.
Čupa drveću žutu kosu.
U koji deo grada da svratim?
Dan je niz mutne ulice prosut.
Vucaram okolo dva prazna oka,
gledam u lica prolaznika.
Koga da pitam,
smešan i mokar,
zašto je nisam sreo nikad?
Il' je već bilo?
Trebalo korak?
Možda je sasvim do mene došla,
al' ja: za ugao skrenuo,
gorak,
a ona: ne znajući prošla.
Možda smo celu jesen obišli
u žudnji ludoj, podjednakoj,
a za korak se mimoišli?
Da. Mora biti da je tako.
ОдговориИзбришиEh, želje puste! Ionako će biti što biti mora. Odsustvo sinhroniciteta je više nego znak. ☸️
Mada... razumem tu dušu koju su želje razvukle, bila sam tamo, ne jednom...
Eh, kad bi se sve želje ispunjavale... Ne bi baš bilo dobro... Nekad, za neke, kad prođe određeno vrijeme bude nam jasno da je bolje što su ostale neispunjene
ИзбришиJoš su jače one koje, još dok ih želiš, znaš da je bolje da ti se ne ispune, moliš se za to....
ИзбришиIstina, ima i takvih, koje se otvore, a znaš da ne smiješ, da ne treba težiti njihovom ispunjenju...
ИзбришиPoprilično si prostudirao želje pre nego što si odlučio da ih se rešiš... 🌟Beše dosta kod tebe takvih citata...
ИзбришиDa, na jednom mjestu smo i govorili o tome. Ali nijesam ja bez želja, to mogu samo oni samoostvareni, prosvijetljeni, a govorili smo o tom nivou. Što je čovjek bliži vrhu, želja je sve manje, na kraju ostaje samo jedna - hoću na vrh. Na vrhu one nijesu potrebne, jer je sve tu, u čovjeku, ništa nije izvan njega, pa šta mu onda više treba? Ali ako govorimo o svakodnevnom životu, naravno da postoje, samo je u pitanju način na koji ih analiziramo i kako se prema njima odnosimo. Tražiti razlog zašto su se neke loše pojavile i tako loše u korjenu sasijecati.
Избришиp.s. sad nijesam siguran, čini mi se da je Halil Džubran ali ne drži me za riječ, rekao nešto slično kao kad bismo jedni drugima ispovijedali svoje grijehe, shvatili bi koliko smo neoriginalni.
Na koji način se tačno dešava: "Tražiti razlog zašto su se neke loše pojavile..."
Избришиmisliš mentalno, zdravorazumski... ili možda propuštati kroz neki emotivni filter?
I jedno i drugo... Jer su sigurno potekle od neke zapretane emocije pa ih je neka asocijacija, možda "pokupljena" usput, uzgred, a da toga nijesmo svjesni, probudila i iz podsvjesnog donijela u svjesno i onda intelekt traži način na koji će da ih realizuje. Znaju da budu veoma jake, da obuzmu čovjeka, pa ako im se preda, jer mu u tom trenutku pričinjavaju zadovoljstvo, čini mu se da će ga usrećiti, vremenom se ispostavi da ga odvode u propast. Zato je bitno uključiti i razum i emociju, tražiti razlog zašto su se pojavile, "zaroniti" duboko u sebe i tu "kopati", sve dok se korjen ne prepozna i zatim ga isčupati.
ИзбришиLako reći, ne baš jednostavno uraditi. Duboko se opuštiti i polako vraćati u prošlost, čak, barem tako kažu ovi koji se u to razumiju i koji su to ostvarili, u samo djetinjstvo, jer se tamo nalaze mnoge klice frustracija koje danas nosimo a nijesmo svjesni odakle potiču.