Noćas te tugujem, najdraže moje,
s nekim osjećajem daljine
Jer, nema nikoga ovdje kraj mene,
i nitko da mi skine
tu suzu sa obraza.
Noćas te tugujem.
A u istom smo gradu
i iste brojimo minute.
Samo što usne ne ljube i šute,
samo što oči prosipaju sjaj
U nekim drugim sobama,
nekim drugim ljudima.
Noćas te tugujem i skitam.
Ne ljubim i pitam
što je tamo iza jutra,
iza zagrebačke zime.
Postoji li tamo još tvoje ime,
kao što ti u meni postojiš
I ova noć što miriše,
po narandžama s juga
govori mi što je tuga.
Nisi daleko.
A čini mi se kao sto godina
svjetlosti i tame,
kao da se ljubav tamo topi,
na plamenu svijeće.
I tugujem te noćas…
I tugujem…
I tugujem…
s nekim osjećajem daljine
Jer, nema nikoga ovdje kraj mene,
i nitko da mi skine
tu suzu sa obraza.
Noćas te tugujem.
A u istom smo gradu
i iste brojimo minute.
Samo što usne ne ljube i šute,
samo što oči prosipaju sjaj
U nekim drugim sobama,
nekim drugim ljudima.
Noćas te tugujem i skitam.
Ne ljubim i pitam
što je tamo iza jutra,
iza zagrebačke zime.
Postoji li tamo još tvoje ime,
kao što ti u meni postojiš
I ova noć što miriše,
po narandžama s juga
govori mi što je tuga.
Nisi daleko.
A čini mi se kao sto godina
svjetlosti i tame,
kao da se ljubav tamo topi,
na plamenu svijeće.
I tugujem te noćas…
I tugujem…
I tugujem…
"Što je tamo iza jutra ... "
ОдговориИзбришиJa sam stvarno na istim talasima s ovim pesnikom. Predivna emocija, zaista neprocenjiva....
"Uz pjesmu mi se evo rodimo
Избришиuz pjesmu umiremo"...
Prljavo kazalište i pjesma "Uzalud vam trud svirači", koji je Krznarić napisao za ovu grupu. Tada sam prvi put čuo za ovog pjesnika, a onda pronašao i druge pjesme koje je pisao za druge izvođače, a i ljubavnu poeziju poi kojoj i jeste najpoznatiji.
Shvatiću ovaj komentar kao tvoju kockicu... Tvoje su retke, malene i dragocene... Al, nigde ti ja ne žurim... Poslednje su bile kada sam ti zapretila da ću peške za Nikšić... haha😀
ИзбришиA ja čekam... :) :) :)
ИзбришиHaha, nadam se da ni ti nigde ne žuriš... Čitao si "Sitničarnicu"? ☀️ Mislim da je to naša dimenzija... 📓
ИзбришиNe žurim. Strpljiv, čekam... :)
ИзбришиBatali čekanje, ne reče mi za "Sitničarnicu"?
ИзбришиNijesam čitao, čak moram reći da nijesam ni čuo za nju, sad sam malo guglao. A veza je?
ИзбришиGeneralno govori o čitanju i čitaocima, ali na jedan jako neobičan način. Kaže da su svi koji u istom trenutku čitaju istu knjigu na neki način povezani, da im sam čin čitanja omogućava ulaz u neku posebnu dimenziju. Čitala sam je baš davno, ali je mene ona i onda asocirala na sam život. Zašto samo knjige da budu te koje prenose u drugu ravan, zašto ne i pesme, misli, neka neobična druženja, kao ovo naše...?🌠
ИзбришиPa zato:
"
Doći ću ti u snovima
kad noć proguta dan...
"
PS. Knjiga je odlična, treba joj dati šansu. Međutim, mene je još više opčinila "Opsada crkve Svetog Spasa", isto Gorana Petrovića. Savremenik, između tebe i mene po godinama.
"Hajde, sklopi oči,
Избришиnestani u san..."
...i ja dolazim u snovima, "kao kaplja rose nježno na tvoj dlan"